Povijesna grupa istražuje stari grad Ledenice
Učenici povijesne grupe su se ove školske godine uključili u projekt „Povijesno-umjetničko istraživanje staroga grada Ledenice u kontekstu održivog razvoja Vinodolskoga kraja“. Riječ je o projektu kojeg provodi Sveučilište u Rijeci pod vodstvom dr.sc. Palme Karković Takalić koja je ostvarila suradnju sa našom školom i učenicima povijesne grupe. Zadatak učenika bio je istražiti osobitosti baštine starih Ledenica i ledeničkoga kraja prikupljanjem starih fotografija, dokumenta i legendi vezanih uz stari grad. Učenici: Jakov Maričić 4a, Ivan Krišković 2b, Petra Peričić 5b,
Antonio Mudri 5b, Mihael Peričić 7b, Petra Mikolić 7b, Jurja Uremović 7b i Nikol Jurinčić 8a prikupili su 33 stare fotografije, 3 stara tlocrta, 1 staru kartu, 2 grafike krajiških vojnika, najstariji izvadak iz matične knjige rođenih te online video i fotografije kojima su pomogli u istraživanju. Kako bi se zbog epidemioloških okolnosti omogućio uvid svima koji su zainteresirani za povijest starog grada Ledenica, napraviti će se virtualna izložba na mrežnim stranicama Sveučilišta u Rijeci gdje će se moći u sigurnom okruženju pogledati rezultati istraživanja naših učenika. Osobito će biti zanimljivo pogledati dokumentarni video kojeg su snimile učenice Jurja Uremović 7b i Nikol Jurinčić 8a te učenik Ivan Krišković 2b prilikom terenskog istraživanja starog grada Ledenice.
Na kraju, možemo zaključiti da je bilo vrlo dojmljivo obilaziti naše kulturne spomenike. Zaista, stari grad Ledenice, crkva svetog Jurja i crkva svetog Stjepana te relikvijar svete Ursule predstavljaju male bisere naše bogate kulturne baštine!
Donosimo vam nekoliko zanimljivosti o tome:
Srednjovjekovni grad Ledenice
U srednjem vijeku Vinodolom su upravljali Krčki knezovi koje još poznajemo pod imenom Frankopani. Oni su prepoznali prirodna bogatstva ovoga kraja i da bi ga zaštitili sagradili su devet utvrda – kaštela. Jedan od najvažnijih i najviših kaštela nalazio se u Ledenicama. Branio je grad Novi Vinodolski, ali i čitav Vinodol i Primorje od neprijatelja, od koji su u povijesti najpoznatiji Osmanlije i Mlečani. Oko kaštela se postepeno osnovao grad koji je imao dvije crkve i groblje, kuće, obrtničke radionice, bunar. Grad su osim kaštela branili masivni bedemi i kule.
Stanovnici toga grada po prvi put se spominju u Vinodolskom zakoniku iz 13. stoljeća. To su ledenički župnik Ratko i pop Radoslav koji su zajedno sa satnikom Dobrošom otišli u Novi Grad. Ondje su sa Krčkim knezom Leonardom i vinodolskim općinarima odredili prava i obaveze stanovnika Vinodola. Ledeničani su dakle sudjelovali u pisanju najstarijeg zakona na hrvatskome jeziku.
Nažalost, kao što možete vidjeti od našeg grada i crkve sv. Stjepana ostale su samo ruševine. Kako je do toga došlo? Iako je u 18. st. prestala opasnost od napada Osmanlija i Mlečana na ovome mjestu nije bilo lako živjeti. Zime su bile oštre, putevi strmi. Zbog toga su malo po malo ljudi napustili ovaj grad i preselili se u okolna mjesta: današnje Ledenice, Zagon, Novi. Kako nije bilo ljudi koji bi crkvu i građevine čuvali i obnavljali, od jake bure, oštre zime, kiše, leda sve je polako propalo.
Znate li da je naš pisac August Šenoa 1874. godine posjetio grad Ledenice. Ruševine ledeničke gradine sigurno su ga inspirirale da napiše poznato djelo „Kugina kuća“.
Crkva sv. Stjepana
Tešku je sudbinu imao i naš sveti Stjepan. Njegovo ime na grčkome jeziku znači “kruna ili vijenac”. On je uz 12 Apostola, bio jedan od najstarijih Isusovih učenika. Isticao se po vjeri, brizi za siromašne i nemoćne. Prvi je zbog svoje vjere u Krista ubijen kamenovanjem pa se zato još naziva i Sveti Stjepan prvomučenik. U ovoj je crkvi sigurno bio jedan takav kip Svetog Stjepana prvomučenika koji je prije napuštanja crkve nestao. Možda nam vi pomognete da ga nađemo!
Relikvijar sv. Ursule
Danas postoje tragovi o tome kako su naši stari Ledeničani i Ledeničanke vjerovali u moći kršćanske mučenice – svete Ursule. Tada se u crkvi svetoga Stjepana mogla čuti njihova molitva i pjesma, dok se polutamom širio miris tamjana. Jedina svjetlost dolazila je sa oltara na kojem je uz svijeće stajala okrunjena ženska glava – skupocjena relikvija svete Ursule. A što je relikvija? Znate, to je bio spremnik različitoga oblika u kojem su se čuvali i izlagali ostatci nekog sveca. Vjernici bi dolazili i dodirivali relikviju da svetac zaštiti njih i njihove obitelji! Prije nego što je postala svetica Ursula se nije željela udati nego je odlučila hodočastiti i slaviti Krista što ju je na kraju stajalo glave. Bez obzira na to, slavila se kao zaštitnica dobroga braka.
Crkva sv. Jurja
Izvan bedema starog grada Ledenica nalazila se crkva sv. Jurja i groblje. U vrijeme dok još nije bila porušena bila je jedna od najvećih crkava na prostoru srednjovjekovnog Vinodola. Sveti Juraj je jedan od najstarijih svetaca koji je sve štitio od rata, groznice i kuge koja je davne 1496. godine zadesila Ledenice i cijeli Vinodol. Poznato je da su u stara vremena vjernici ovoga kraja svake godine o Jurjevu išli u procesiju da bi molitvom, klanjanjem i klečanjem zazivali zaštitu ovoga sveca. Bio i zaštitnik domaćih životinja, zemlje, usjeva, ratara, pastira i svih obrta koji su bili u vezani uz ratovanje kojeg je u našem kraju bilo mnogo od Tatara, Osmanlija do Mlečana! Zato nas i ne čudi da su mu se svi dolazili pokloniti.
Crkvu sv. Jurja i groblje okružuje suhozid. Nitko ne zna kada i tko ga je sagradio. Možda nam vi možete pomoći!